KAZALIŠTE IZDVAJA

Krležin Gvozd – službeni kanal Ive Štivičića 

Jedna je to od onih, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, uvijek i odasvud dostupnih rizinica koje, nažalost, zbog poplave sadržaja i nepostojanja hijerarhije na internetu lako budu smetnute s uma. Naime, kako mu naziv svjedoči, radi se o kanalu posvećenu Miroslavu Krleži i samom Štivičiću.

Obojica su bili, poznato je, profilirani dramski pisci, Štivičić doduše uglavnom za televiziju i film. Stoga kanal, osnovan za vrijeme Štivičićeva života i s njegovim znanjem i pristankom, i nakon smrti svog naslovnika nastavlja objavljivati brojne videozapise, od kojih se mnogi tiču Krležinih kazališnih veza i odjeka. Među više desetaka videa dostupnih na kanalu Krležin Gvozd, tu su razgovori i „glumački portreti“ Nade Subotić, Ene Begović, Špire Guberine, Fabijana Šovagovića i mnogih drugih, autentični audio- i videozapisi Bele i Miroslava Krleže, isječci, a ponekad i snimke cjelovitih predstava po Krležinim dramskim tekstovima te Štivičićevi televizijski radovi. Ukratko, pravi rudnik antologijskih sadržaja u koji vrijedi zaviriti.

Slušaonica Hrvatskog radija

Treći program Hrvatskoga radija, poznato je valjda svakom njegovu barem povremenom slušatelju, jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, „otok“ u hrvatskom radijskom eteru koji još sustavno proizvodi dramski program.

Osim što se radiodrame redovito emitiraju na frekvencijama u okviru klasičnog, „linearnog“ programa, dostupne su i u Slušaonici te na platformi Hrti. Emisija Radioigra, koju uređuje dramaturginja i dramatičarka Kristina Kegljen, a emitira se ponedjeljkom od 18 sati te je naknadno dostupna na spomenutim platformama (Slušaonica i Hrti) redovito predstavlja drame suvremenih hrvatskih autora, pa su tako trenutno dostupne radioizvedbe tekstova autora poput Slobodana Šnajdera, Tene Štivičić, Tomislava Zajeca te zanimljivih mlađih autorica Ivane Vuković, Ane Dragozet ili Marije Dejanović.

Zbirke kritika Dalibora Foretića

Dalibor Foretić (1943–2001) bio je jedan od najuglednijih hrvatskih kazališnih kritičara, cijenjen i čitan za života, a njegove su kritike ostale skupljene u nekoliko zbirki. To omogućuje i današnjim čitateljima mnogo lakši pristup tim vrijedim zapisima, koji, osim što su teatrografske kronike, vrlo često su i stilske bravure.

Kronološkim redom, to su Borba sa stvarima (1986), podnaslovljena Bilješke kazališnog suputnika (što je samo po sebi iznimno lucidna i koncizna definicija kritičarske pozicije) i posvećena Krležinom teatru između 1972. i 1986, Nova drama (1989) zatim Hrid za slobodu (1998), podnaslova Dubrovačke ljetne kronike 1971.-1996. te Iluzija nije opsjena (2002), izdana postumno, koja sabire kritike objavljene u Novom listu od 1992. do 2000.